U današnjim mainstream vrhunskim tehnologijama zaslona, OLED (organska svjetleća dioda) i QLED (kvantna točkasta svjetleća dioda) nesumnjivo su dvije glavne središnje točke. Iako su im nazivi slični, značajno se razlikuju u tehničkim principima, performansama i proizvodnim procesima, gotovo predstavljajući dva potpuno različita puta razvoja tehnologije zaslona.
U osnovi, OLED tehnologija zaslona temelji se na principu organske elektroluminiscencije, dok se QLED oslanja na elektroluminiscentni ili fotoluminiscentni mehanizam anorganskih kvantnih točaka. Budući da anorganski materijali općenito posjeduju veću toplinsku i kemijsku stabilnost, QLED teoretski ima prednosti u smislu stabilnosti izvora svjetlosti i vijeka trajanja. To je također razlog zašto mnogi smatraju QLED obećavajućim smjerom za tehnologiju zaslona sljedeće generacije.
Jednostavno rečeno, OLED emitira svjetlost kroz organske materijale, dok QLED emitira svjetlost kroz anorganske kvantne točke. Ako se LED (Light-Emitting Diode) usporedi s „majkom“, tada Q i O predstavljaju dva različita „očinska“ tehnološka puta. Sam LED, kao poluvodički uređaj koji emitira svjetlost, pobuđuje svjetlosnu energiju kada struja prolazi kroz luminiscentni materijal, postižući fotoelektričnu pretvorbu.
Iako se i OLED i QLED temelje na temeljnom principu emitiranja svjetlosti LED dioda, daleko nadmašuju tradicionalne LED zaslone u smislu svjetlosne učinkovitosti, gustoće piksela, performansi boja i kontrole potrošnje energije. Obični LED zasloni oslanjaju se na elektroluminiscentne poluvodičke čipove, s relativno jednostavnim proizvodnim procesom. Čak i LED zasloni visoke gustoće s malim razmakom piksela trenutno mogu postići minimalni razmak piksela od samo 0,7 mm. Nasuprot tome, i OLED i QLED zahtijevaju izuzetno visoka znanstvena istraživanja i standarde od materijala do proizvodnje uređaja. Trenutno samo nekoliko zemalja poput Njemačke, Japana i Južne Koreje ima sposobnost uključivanja u vlastite uzvodne lance opskrbe, što rezultira izuzetno visokim tehnološkim preprekama.
Proizvodni proces je još jedna velika razlika. Središte koje emitira svjetlost OLED-a su organske molekule, koje trenutno uglavnom koriste proces isparavanja - preradu organskih materijala u male molekularne strukture pod visokim temperaturama, a zatim njihovo precizno ponovno taloženje na određene položaje. Ova metoda zahtijeva izuzetno visoke uvjete okoline, uključuje složene postupke i preciznu opremu, a što je najvažnije, suočava se sa značajnim izazovima u zadovoljavanju proizvodnih potreba velikih ekrana.
S druge strane, središte QLED-a koje emitira svjetlost su poluvodički nanokristali, koji se mogu otopiti u raznim otopinama. To omogućuje pripremu metodama temeljenim na otopinama, poput tehnologije ispisa. S jedne strane, to može učinkovito smanjiti troškove proizvodnje, a s druge strane, probija ograničenja veličine zaslona, proširujući scenarije primjene.
Ukratko, OLED i QLED predstavljaju vrhunac organskih i anorganskih tehnologija emitiranja svjetlosti, svaka sa svojim snagama i slabostima. OLED je poznat po izuzetno visokom omjeru kontrasta i fleksibilnim karakteristikama zaslona, dok je QLED preferiran zbog stabilnosti materijala i cjenovnog potencijala. Potrošači bi trebali donositi odluke na temelju svojih stvarnih potreba korištenja.
Vrijeme objave: 10. rujna 2025.